hrvatski » turski | 71 [sedamdeset i jedan] | nešto htjeti

71 [yetmiş bir] bir şey istemek

Što želite?	Ne istiyorsunuz?
Hoćete li igrati nogomet?	Futbol mu oynamak istiyorsunuz?
Hoćete li posjetiti prijatelje?	Arkadaşları mı ziyaret etmek istiyorsunuz?
htjeti	istemek
Ne želim zakasniti.	Geç gelmek istemiyorum.
Ne želim ići tamo.	Oraya gitmek istemiyorum.
Hoću ići kući.	Eve gitmek istiyorum.
Hoću ostati kod kuće.	Evde kalmak istiyorum.
Hoću biti sam / sama.	Yalnız olmak istiyorum.
Hoćeš li ovdje ostati?	Burada kalmak mı istiyorsun?
Hoćeš li ovdje jesti?	Burada mı yemek yemek istiyorsun?
Hoćeš li ovdje spavati?	Burada mı uyumak istiyorsun?
Hoćete li sutra otputovati?	Yarın mı yola çıkmak istiyorsunuz?
Hoćete li ostati do sutra?	Yarına kadar kalmak mı istiyorsunuz?
Hoćete li račun platiti tek sutra?	Hesabı yarın mı ödemek istiyorsunuz?
Hoćete li u disko?	Diskoya mı gitmek istiyorsunuz?
Hoćete li u kino?	Sinemaya mı gitmek istiyorsunuz?
Hoćete li u kafić?	Pastaneye mi gitmek istiyorsunuz?

Kako mozak uči nove riječi

Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi ovisi o više čimbenika. Najvažnije je ipak da riječi redovito ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njezinom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili također možemo ponovno zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovito aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj tko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Budući da svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebao bi također nekad čitati sportske novine!