hrvatski » rumunjski | 1 [jedan] | Osobe

1 [unu] Persoane

ja	eu
ja i ti	eu şi tu
nas dvoje	noi doi
on	el
on i ona	el şi ea
njih dvoje	ei doi
muškarac	bărbatul
žena	femeia
dijete	copilul
jedna obitelj	o familie
moja obitelj	familia mea
Moja obitelj je ovdje.	Familia mea este aici.
Ja sam ovdje.	Eu sunt aici.
Ti si ovdje.	Tu eşti aici.
On je ovdje i ona je ovdje.	El este aici şi ea este aici.
Mi smo ovdje.	Noi suntem aici.
Vi ste ovdje.	Voi sunteţi aici.
Oni su svi ovdje.	Ei sunt toţi aici.

Abeceda

Pomoću jezika možemo komunicirati. Jedni drugima govorimo što mislimo ili osjećamo. Pisanje također ima istu funkciju. Većina jezika ima pismo. Pismo se sastoji od znakova. Ti znakovi mogu biti različiti. Mnoga pisma sastoje se od slova. Ta se pisma nazivaju abecedom. Abeceda je uređeni skup grafičkih znakova. Ti znakovi su povezani posebnim pravilima prema kojima oblikuju riječi. Svaki znak ima svoj nepromjenjiv izgovor. Riječ “abeceda” potječe iz grčkog jezika. U grčkom jeziku prva dva slova nazivaju se “alpha” i “beta”. Kroz povijest je postojalo mnogo različitih abeceda. Ljudi već više od 3.000 godina koriste slovne znakove. Nekoć su slovni znakovi bili magični simboli. Samo nekolicina je razumjela njihovo značenje. Kasnije su znakovi izgubili svoj simbolički značaj. Slova danas više nemaju nikakvo značenje. Značenje poprimaju tek u kombinaciji s drugim slovima. Slovni znakovi, kao na primjer u kineskom jeziku, funkcioniraju drugačije. Nalikuju slikama te često pokazuju ono što i znače. Prilikom pisanja šifriramo svoje misli. Znakove koristimo za učvršćivanje svog znanja. Naš mozak je naučio dešifrirati abecedu. Znakovi postaju riječi, riječi postaju ideje. Na taj način tekst može preživjeti tisućama godina. I još ga se uvijek može razumjeti..