hrvatski » češki | 1 [jedan] | Osobe

1 [jedna] Osoby

ja	já
ja i ti	já a ty
nas dvoje	my oba / my obě
on	on
on i ona	on a ona
njih dvoje	oni oba / ony obě
muškarac	muž
žena	žena
dijete	dítě
jedna obitelj	rodina
moja obitelj	moje rodina
Moja obitelj je ovdje.	Moje rodina je tady.
Ja sam ovdje.	Jsem tady.
Ti si ovdje.	Jsi tady.
On je ovdje i ona je ovdje.	On je tady a ona je tady.
Mi smo ovdje.	Jsme tady.
Vi ste ovdje.	Jste tady.
Oni su svi ovdje.	Všichni jsou tady.

Abeceda

Pomoću jezika možemo komunicirati. Jedni drugima govorimo što mislimo ili osjećamo. Pisanje također ima istu funkciju. Većina jezika ima pismo. Pismo se sastoji od znakova. Ti znakovi mogu biti različiti. Mnoga pisma sastoje se od slova. Ta se pisma nazivaju abecedom. Abeceda je uređeni skup grafičkih znakova. Ti znakovi su povezani posebnim pravilima prema kojima oblikuju riječi. Svaki znak ima svoj nepromjenjiv izgovor. Riječ “abeceda” potječe iz grčkog jezika. U grčkom jeziku prva dva slova nazivaju se “alpha” i “beta”. Kroz povijest je postojalo mnogo različitih abeceda. Ljudi već više od 3.000 godina koriste slovne znakove. Nekoć su slovni znakovi bili magični simboli. Samo nekolicina je razumjela njihovo značenje. Kasnije su znakovi izgubili svoj simbolički značaj. Slova danas više nemaju nikakvo značenje. Značenje poprimaju tek u kombinaciji s drugim slovima. Slovni znakovi, kao na primjer u kineskom jeziku, funkcioniraju drugačije. Nalikuju slikama te često pokazuju ono što i znače. Prilikom pisanja šifriramo svoje misli. Znakove koristimo za učvršćivanje svog znanja. Naš mozak je naučio dešifrirati abecedu. Znakovi postaju riječi, riječi postaju ideje. Na taj način tekst može preživjeti tisućama godina. I još ga se uvijek može razumjeti..