hrvatski » mađarski | 68 [šezdeset i osam] | veliko – malo

68 [hatvannyolc] nagy – kicsi

veliko i malo	nagy és kicsi
Slon je velik.	Az elefánt nagy.
Miš je malen.	Az egér kicsi.
tamno i svijetlo	sötét és világos
Noć je tamna.	Az éjszaka sötét.
Dan je svijetao.	A nappal világos.
staro i mlado	öreg és fiatal
Naš djed je jako star.	A mi nagyapánk nagyon öreg.
Prije 70 godina je još bio mlad.	70 évvel ezelőtt még fiatal volt.
lijepo i ružno	szép és csúnya
Leptir je lijep.	A pillangó szép.
Pauk je ružan.	A pók csúnya.
debelo i mršavo	kövér és sovány
Žena od sto kilograma je debela.	Egy nő 100 kilóval kövér.
Muškarac od pedeset kilograma je mršav.	Egy férfi 50 kilóval sovány.
skupo i jeftino	drága és olcsó
Auto je skupo.	Az autó drága.
Novine su jeftine.	Az újság olcsó.

Dva jezika = dva centra za govor!

Našem mozgu je svejedno kada učimo neki jezik. Budući da različite jezike pohranjuje u različitim područjima. Ne pohranjuju se svi jezici koje učimo na istom mjestu. Jezici koje učimo kao odrasli imaju vlastiti spremnik. To znači da mozak obrađuje nova pravila na jednom drugom mjestu. Ne pohranjuju se zajedno s materinjim jezikom. Ljudima koji odrastaju dvojezično potrebno je samo jedno područje. Do tog zaključka se došlo u mnogim istraživanjima. Neuroznanstvenici ispitivali su različite ispitanike. Ti ispitanici su tečno govorili dva jezika. Međutim, jedan dio ispitanika je odrastao s dva jezika. Drugi dio je kasnije naučio drugi jezik. Istraživači su mjerili moždanu aktivnost tokom jezičnih testova. Tako su vidjeli koja područja mozga rade kod testova. I uvidjeli su da “kasniji” učenici imaju dva jezična centra! Istraživači su već duže vrijeme pretpostavljali da je to tako. Ljudi s ozljedama mozga pokazuju različite simptome. Na taj način ozljeda mozga vodi do poteškoća u govoru. Oboljeli tako ne mogu izgovoriti ili razumjeti riječi. Međutim, ponekad dvojezične žrtve nesreće pokazuju neobične simptome. Njihove jezične poteškoće ne moraju uvijek pogoditi oba jezika. Ako je ozlijeđeno samo jedno područje mozga, drugo može još uvijek funkcionirati. Tada pacijenti govore jedan jezik bolje od drugog. Dva jezika se opet nauče različitim tempom. To dokazuje da se oba jezika ne pohranjuju na isto mjesto. Budući da se ne nauče istovremeno, formiraju se dva centra. Još nije poznato na koji točno način naš mozak upravlja s više jezika. Međutim, nova saznanja bi mogla dovesti do novih strategija učenja.