Tko razumije koga?

Na svijetu živi oko 7 milijardi ljudi. Svi oni imaju jezik. Nažalost, on nije uvijek isti. Da bismo komunicirali s drugim narodima, moramo učiti jezike. To je često veoma mukotrpno. Međutim, postoje jezici koji si jako sliče. Njihovi govornici se razumiju bez da su usvojili drugi jezik. Taj se fenomen naziva mutual intelligibility. Pritom se razlikuju dvije varijante. Prva varijanta je međusobna usmena razumljivost. U tom slučaju, govornici se razumiju prilikom međusobne usmene komunikacije. Međutim, pisani oblik drugih jezika ne razumiju. To je zbog različitih pisama jezika. Primjer za to su jezici Hindi i Urdu. Međusobna pismena razumljivost predstavlja drugu varijantu. U tom slučaju jezik se razumije u pisanom obliku. Međutim, kad govornici međusobno pričaju, jako se loše razumiju. Razlog tomu je jako različit izgovor. Primjer za to su njemački i nizozemski jezik. Većina srodnih jezika sadrže obje varijante. To znači da su usmeno i pismeno mutually intelligible (međusobno razumljivi). Primjer za to su ruski, ukrajinski ili tajlandski i laotski. Također postoji asimetričan oblik međusobne razumljivosti. To je slučaj kad se govornici razumiju na različitim razinama. Portugalci bolje razumiju Španjolce nego Španjolci Portugalce. Austrijanci također bolje razumiju Njemce nego obrnuto. Kod navedenih primjera prepreku predstavljaju izgovor i dijalekt. Tko želi voditi dobre razgovore, mora naučiti nešto novo...