Materinji jezik? Očinski jezik!

Od kog ste kao dijete učili jezik? Sigurno ćete sada reći: Od majke! To misli većina ljudi na svijetu. Pojam materinjeg jezika prisutan je u gotovo svim narodima. Poznaju ga i Englezi i Kinezi. Možda zbog toga što majka provodi više vremena s djecom. Novija istraživanja dolaze naime do drugačijih rezultata. Ona pokazuju da je naš jezik najčešće jezik naših očeva. Istraživači su ispitivali nasljedstva i jezike pomiješanih naroda. Kod takvih naroda roditelji su bili različitog kulturnog porijekla. Ti narodi nastali su prije više tisuća godina. Razlog tome su bile velike seobe naroda. Nasljeđe tih pomiješanih naroda se genetički analiziralo. Potom se usporedilo s jezikom naroda. Većina naroda govori jezikom svojih muških predaka. Drugim riječima, jezik zemlje pripada Y-kromosomu. Muškarci su dakle, svoj jezik donijeli u strane zemlje. A žene tamo su novi jezik preuzele od muškaraca. Međutim, i dan danas očevi imaju veliki utjecaj na naš jezik. Jer se bebe pri učenju usmjeravaju na jezik svojih očeva. Očevi znatno manje pričaju sa svojom djecom. Muška rečenična struktura je također jednostavnija od ženske. Stoga je jezik očeva pogodniji za bebe. On ih ne opterećuje i stoga je lakši za usvajanje. Zato djeca kad pričaju radije oponašaju tatu nego mamu. Kasnije naš jezik više oblikuje majčin vokabular nego očev. Time na naš jezik utječu i majka i otac. Stoga bi se materinji jezik trebao zvati roditeljski jezik!