hrvatski » slovački | 79 [sedamdeset i devet] | Pridjevi 2

79 [sedemdesiatdeväť] Prídavné mená 2

Imam plavu haljinu na sebi.	Mám na sebe modré šaty.
Imam crvenu haljinu na sebi.	Mám na sebe červené šaty.
Imam zelenu haljinu na sebi.	Mám na sebe zelené šaty.
Kupujem crnu torbu.	Kúpim čiernu tašku.
Kupujem smeđu torbu.	Kúpim hnedú tašku.
Kupujem bijelu torbu.	Kúpim bielu tašku.
Trebam nov auto.	Potrebujem nové auto.
Trebam brz auto.	Potrebujem rýchle auto.
Trebam udoban auto.	Potrebujem pohodlné auto.
Tamo gore stanuje jedna stara žena.	Tam hore býva stará žena.
Tamo gore stanuje jedna debela žena.	Tam hore býva tlstá žena.
Tamo dolje stanuje jedna znatiželjna žena.	Tam dole býva zvedavá žena.
Naši gosti su bili dragi ljudi.	Naši hostia boli milí ľudia.
Naši gosti su bili pristojni ljudi.	Naši hostia boli zdvorilí ľudia.
Naši gosti su bili zanimljivi ljudi.	Naši hostia boli zaujímaví ľudia.
Imam dragu djecu.	Mám milé deti.
Ali susjedi imaju bezobraznu djecu.	Ale susedia majú drzé deti.
Jesu li Vaša djeca dobra?	Sú vaše deti poslušné?

Kako djeca ispravno uče govoriti

Čim se čovjek rodi počinje s drugima komunicirati. Bebe plaču kad nešto žele. S nekoliko mjeseci mogu već govoriti jednostavne riječi. Rečenice s tri riječi govore s gotovo dvije godine. Na početak govorenja kod djece se ne može utjecati. Međutim, može se utjecati na kvalitetu njihovog učenja materinjeg jezika! Zato valja razmotriti nekoliko stvari. Najvažnije prije svega je da dijete uvijek ima motivaciju za učenje. Mora uvidjeti da svojim govorom nešto postiže. Djeca se raduju osmijehu kao pozitivnoj povratnoj informaciji. Veća djeca traže dijalog sa svojom okolinom. Usmjeravaju se na jezik ljudi u svojoj blizini. Stoga je važna jezična razina roditelja i odgojitelja. Djeca također moraju naučiti da je jezik dragocijen! Međutim, pritom bi se uvijek trebala zabavljati. Čitanje naglas pokazuje djeci koliko jezik može biti uzbudljiv. Roditelji bi se što više trebali baviti svojom djecom. Kada dijete doživi mnogo stvari, želi o tome pričati. Djeci koja odrastaju dvojezično potrebna su čvrsta pravila. Moraju naučiti koji jezik se s kime govori. Na taj način njihov mozak uči razlikovati dva jezika. Kad djeca krenu u školu, njihov jezik se mijenja. Uče novi kolokvijalni govor. Tada je važno da roditelji obrate pozornost kako njihovo dijete govori. Istraživanja pokazuju da se prvi jezik zauvijek utisne u mozak. Ono što naučimo kao djeca prati nas cijeli život. Tko kao dijete dobro nauči svoj materinji jezik, kasnije od toga profitira. Ta osoba nove stvari uči brže i bolje – ne samo strane jezike...