hrvatski » slovački | 71 [sedamdeset i jedan] | nešto htjeti

71 [sedemdesiatjeden] niečo chcieť

Što želite?	Čo chcete?
Hoćete li igrati nogomet?	Chcete hrať futbal?
Hoćete li posjetiti prijatelje?	Chcete navštíviť priateľov?
htjeti	chcieť
Ne želim zakasniti.	Nechcem prísť neskoro.
Ne želim ići tamo.	Nechcem tam ísť.
Hoću ići kući.	Chcem ísť domov.
Hoću ostati kod kuće.	Chcem zostať doma.
Hoću biti sam / sama.	Chcem byť sám.
Hoćeš li ovdje ostati?	Chceš tu zostať?
Hoćeš li ovdje jesti?	Chceš tu jesť?
Hoćeš li ovdje spavati?	Chceš tu spať?
Hoćete li sutra otputovati?	Chcete zajtra odcestovať?
Hoćete li ostati do sutra?	Chcete zostať do zajtra?
Hoćete li račun platiti tek sutra?	Chcete zaplatiť účet až zajtra?
Hoćete li u disko?	Chcete ísť na diskotéku?
Hoćete li u kino?	Chcete ísť do kina?
Hoćete li u kafić?	Chcete ísť do kaviarne?

Kako mozak uči nove riječi

Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi ovisi o više čimbenika. Najvažnije je ipak da riječi redovito ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njezinom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili također možemo ponovno zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovito aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj tko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Budući da svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebao bi također nekad čitati sportske novine!