hrvatski » esperanto | 71 [sedamdeset i jedan] | nešto htjeti

71 [sepdek unu] voli ion

Što želite?	Kion vi volas?
Hoćete li igrati nogomet?	Ĉu vi volas futbali?
Hoćete li posjetiti prijatelje?	Ĉu vi volas viziti amikojn?
htjeti	voli
Ne želim zakasniti.	Mi ne volas veni malfrue.
Ne želim ići tamo.	Mi ne volas iri tien.
Hoću ići kući.	Mi volas iri hejmen.
Hoću ostati kod kuće.	Mi volas resti hejme.
Hoću biti sam / sama.	Mi volas esti sola.
Hoćeš li ovdje ostati?	Ĉu vi volas resti ĉi-tie?
Hoćeš li ovdje jesti?	Ĉu vi volas manĝi ĉi-tie?
Hoćeš li ovdje spavati?	Ĉu vi volas dormi ĉi-tie?
Hoćete li sutra otputovati?	Ĉu vi volas forveturi morgaŭ?
Hoćete li ostati do sutra?	Ĉu vi volas resti ĝis morgaŭ?
Hoćete li račun platiti tek sutra?	Ĉu vi volas pagi la fakturon nur morgaŭ?
Hoćete li u disko?	Ĉu vi volas iri diskoteken?
Hoćete li u kino?	Ĉu vi volas iri kinejen?
Hoćete li u kafić?	Ĉu vi volas iri kafejen?

Kako mozak uči nove riječi

Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi ovisi o više čimbenika. Najvažnije je ipak da riječi redovito ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njezinom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili također možemo ponovno zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovito aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj tko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Budući da svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebao bi također nekad čitati sportske novine!