bosanski » češki | 68 [šezdeset i osam] | veliko – malo

68 [šedesát osm] velký – malý

veliko i malo	velký a malý
Slon je velik.	Slon je velký.
Miš je malen.	Myš je malá.
tamno i svijetlo	tmavý a světlý
Noć je tamna.	Noc je tmavá.
Dan je svijetao.	Den je světlý.
staro i mlado	starý a mladý
Naš djed je jako star.	Náš děda je velmi starý.
Prije 70 godina bio je još mlad.	Před 70 lety byl ještě mladý.
lijepo i ružno	hezký a ošklivý
Leptir je lijep.	Motýl je hezký.
Pauk je ružan.	Pavouk je ošklivý.
debelo i mršavo	tlustý a hubený
Žena od 100 kila je debela.	Stokilová žena je tlustá.
Muškarac od 50 kila je mršav.	Padesátikilový muž je hubený.
skupo i jeftino	drahý a levný
Auto je skupo.	Auto je drahé.
Novine su jeftine.	Noviny jsou levné.

Dva jezika = dva centra za govor!

Našem mozgu je svejedno kada učimo neki jezik. Jer različite jezike pohranjuje u različitim područjima. Ne pohranjuju se svi jezici koje učimo na istom mjestu. Jezici koje učimo kao odrasli imaju vlastiti spremnik. To znači da mozak obrađuje nova pravila na jednom drugom mjestu. Ne pohranjuju se zajedno s materinjim jezikom. Ljudima koji odrastaju dvojezično potrebno je samo jedno područje. Do tog zaključka se došlo u mnogim istraživanja. Neuronaučnici su ispitivali različite ispitanike. Ti ispitanici su tečno govorili dva jezika. Međutim, jedan dio ispitanika je odrastao s dva jezika. Drugi dio je kasnije naučio drugi jezik. Istraživači su mjerili moždanu aktivnost tokom jezičkih testova. Tako su vidjeli koja područja mozga rade kod testova. I uvidjeli su da “kasniji” učenici imaju dva jezična centra! Istraživači su već duže vrijeme pretpostavljali da je to tako. Ljudi s ozljedama mozga pokazuju različite simptome. Na taj način ozljeda mozga vodi do poteškoća u govoru. Oboljeli tako ne mogu izgovoriti ili razumjeti riječi. Međutim, ponekad dvojezičke žrtve nesreće pokazuju neobične simptome. Njihove jezičke poteškoće ne moraju uvijek pogoditi oba jezika. Ako je ozlijeđeno samo jedno područje mozga, drugo može još uvijek funkcionirati. Tada pacijenti govore jedan jezik bolje od drugog. Dva jezika se opet nauče različitim tempom. To dokazuje da se oba jezika ne pohranjuju na isto mjesto. Budući da se ne nauče istovremeno, formiraju se dva centra. Još nije poznato na koji tačno način naš mozak upravlja s više jezika. Međutim, nova saznanja bi mogla dovesti do novih strategija učenja.