bosanski » češki | 18 [osamnaest] | Čišćenje kuće

18 [osmnáct] Úklid

Danas je subota.	Dnes je sobota.
Danas imamo vremena.	Dnes máme čas.
Danas čistimo stan.	Dnes uklidíme byt.
Ja čistim kupatilo.	Já uklidím koupelnu.
Moj muž pere auto.	Můj manžel umyje auto.
Djeca peru bicikla.	Děti umyjí kola.
Nana zalijeva cvijeće.	Babička zalije květiny.
Djeca pospremaju dječiju sobu.	Děti si uklidí dětský pokoj.
Moj muž posprema svoj pisaći sto.	Můj manžel si uklidí svůj psací stůl.
Ja stavljam veš u mašinu za pranje veša.	Dám prádlo do pračky.
Ja prostirem veš.	Pověsím prádlo.
Ja peglam veš / rublje.	Vyžehlím prádlo.
Prozori su prljavi.	Okna jsou špinavá.
Pod je prljav.	Podlaha je špinavá.
Posuđe je prljavo.	Nádobí je špinavé.
Ko čisti prozore?	Kdo umyje okna?
Ko usisava prašinu?	Kdo vyluxuje?
Ko pere posuđe?	Kdo umyje nádobí?

Maternji jezik? Očinski jezik!

Od koga ste kao dijete učili jezik? Sigurno ćete sad reći: Od majke! To misli većina ljudi na svijetu. Pojam maternjeg jezika prisutan je u gotovo svih naroda. Poznaju ga i Englezi i Kinezi. Možda zbog toga što majka provodi više vremena s djecom. Novija istraživanja dolaze naime do drugačijih rezultata. Ona pokazuju da je naš jezik najčešće jezik naših očeva. Istraživači su ispitivali nasljedstva i jezike pomiješanih naroda. Kod takvih naroda roditelji su bili različitog kulturnog porijekla. Ti narodi nastali su prije više tisuća godina. Razlog tome su bile velike seobe naroda. Nasljeđe tih pomiješanih naroda se genetički analiziralo. Potom se ono uporedilo s jezikom naroda. Većina naroda govori jezikom svojih muških predaka. Drugim riječima, jezik zemlje pripada Y-hromosomu. Muškarci su, dakle, svoj jezik donijeli u strane zemlje. A žene tamo su novi jezik preuzele od muškaraca. Međutim, i dan-danas očevi imaju veliki utjecaj na naš jezik. Jer se bebe pri učenju usmjeravaju na jezik svojih očeva. Očevi znatno manje pričaju sa svojom djecom. Muška rečenična struktura je takođe jednostavnija od ženske. Stoga je jezik očeva pogodniji za bebe. On ih ne opterećuje i stoga je lakši za usvajanje. Zato djeca kad pričaju radije oponašaju oca nego mamu. Kasnije naš jezik više oblikuje majčin vokabular nego očev. Time na naš jezik utječu i majka i otac. Stoga bi se maternji jezik trebao zvati roditeljski jezik!