Jezik slika

Jedna njemačka poslovica kaže: Slika govori više od hiljadu riječi. To znači da se slike često mogu brže razumjeti od govora. Slike također mogu brže prenositi emocije. Stoga se u reklamama koristi jako puno slika. Slike funkcioniraju drugačije od jezika. Pokazuju nam više stvari paralelno i djeluju cjelovito. To znači da cijela slika ima određeni učinak. U jeziku je potrebno više riječi. Međutim, slike i jezik idu jedno s drugim. Da bi se opisala slika, potreban nam je jezik. S druge strane, mnogi su tekstovi razumljivi tek kroz slike. Povezanost slike i jezika istražuju lingvisti. Međutim, postavlja se pitanje da li slike predstavljaju jedan zaseban jezik. Kada se nešto snimi, možemo gledati slike. Međutim, poruka filma nije konkretna. Da bi slika funkcionirala kao jezik, mora biti konkretna. Što manje pokazuje, tim je poruka jasnija. Dobar primjer za to su piktogrami. Piktogrami su jednostavni i jednoznačni slikovni znakovi. Zamjenjuju verbalni jezik te kao takvi predstavljaju oblik vizuelne komunikacije. Na primjer, svi znaju kako izgleda piktogram za zabranu pušenja. Na njemu je prikazana prekrižena cigareta. Slike globalizacijom postaju sve važnije. Jezik slika se takođe mora naučiti. On nije razumljiv u cijelom svijetu iako mnogi tako misle. Pošto naša kultura utječe na razumijevanje slika. Ono što vidimo zavisi od mnogo različitih čimbenika. Dakle, neki ljudi ne vide cigaretu, već samo tamne linije.

Proširite svoja znanja za slobodno vrijeme, putovanje u inostranstvo i posao!

Turski spada u porodicu oko 40 turkijskih jezika. Najveća srodnost turskog je s azerbejdžanskim jezikom. To je maternji ili drugi jezik za više od 80 miliona ljudi. Oni prvenstveno žive u Turskoj i na Balkanu. Iseljenici su donijeli turski i u Evropu, Ameriku i Australiju. I na turski su utjecali drugi jezici. U jezičkom fondu se prije svega nalaze riječi iz arapskog i francuskog. Puno različitih dijalekata je odlika turskog jezika.

Istanbulski dijalekt se pri tome smatra osnovom današnjeg književnog jezika. Gramatika poznaje ukupno šest padeža. Karakteristika turskog je takođe aglutinirajuća jezička struktura. To znači da se gramatički oblici izražavaju sufiksima. Redoslijed tih nastavaka je tačno utvrđen, iako ih može biti mnogo. Ovaj princip razlikuje turski od indogermanskih jezika.