Dva jezika = dva centra za govor!

Našem mozgu je svejedno kada učimo neki jezik. Budući da ima više spremnika za različite jezike. Ne spremaju se svi jezici, koje učimo, zajedno. Jezici koje učimo kao odrasli imaju vlastiti spremnik. To znači da mozak obrađuje nova pravila na jednom drugom mjestu. Ne spremaju se zajedno s materinjim jezikom. Ljudima, koji odrastaju dvojezično potrebno je samo jedno područje. Do tog zaključka je došlo mnoštvo istraživanja. Neuroznanstvenici ispitivali su različite ispitanike. Ti ispitanici su tečno govorili dva jezika. Međutim, jedan dio ispitanika je odrastao s dva jezika. Drugi dio je kasnije naučio drugi jezik. Istraživači su mjerili moždanu aktivnost tokom jezičnih testova. Tako su vidjeli koja područja mozga rade kod testova. I uvidjeli su da “kasniji” učenici imaju dva jezična centra! Istraživači su već duže vrijeme pretpostavljali da je to tako. Ljudi s ozljedama mozga pokazuju različite simptome. Na taj način ozljeda mozga vodi do poteškoća u govoru. Oboljeli tako ne mogu izgovoriti ili razumijeti riječi. Međutim, ponekad dvojezične žrtve nesreće pokazuju neobične simptome. Njihove jezične poteškoće ne moraju uvijek pogoditi oba jezika. Ako je ozlijeđeno samo jedno područje mozga, drugo može još uvijek funkcionirati. Tada pacijenti govore jedan jezik bolje od drugog. Dva jezika se opet nauče različitim tempom. To dokazuje da se oba jezika ne pohranjuju na isto mjesto. Budući da se ne nauče istovremeno, formiraju se dva centra. Još nije poznato na koji točno način naš mozak upravlja s više jezika. Međutim, nova saznanja bi mogla dovesti do novih strategija učenja.